• header7
  • header10
  • header6
  • header9
  • header8
  • header2
  • header3
  • header5
  • header4

Trnava

Kao i većina sela u Đakovštini i Trnava je nastala u srednjem vijeku. Naziv sela izveden je od riječi trn i nastavka ava.

1536. godine Đakovštinu su osvojili Turci te je selo pripalo Dragotinskoj župi 1682. godine Turska vojska u pohodu na Beč smjestila se na prostor Dragotina te su činili mnoga nedjela a neka sela su potpuno uništena  kao Dragotin, Svetoblažje i Markovac ali se Trnava održala. Posljednji turski gospodar stoluje u Đakovu a zvao se Mustaj-Beg. Njemu su davali desetinu i plaćali harač 5 forinti godišnje. Slavonija pa i Trnava oslobađaju se od Tirske vlasti 1687. godine. Taj prostor ulazi u sastav Habsburške dinastije a s tim i u sastav Đakovačke biskupije u vremenu biskupa Nikola Ogranića.
Sredinom 18. st. Trnava se počela razvijati. Prve vinograde dao je zasaditi Biskup Bakić a nastavio Biskup Josip Čolnić. 1752. godine vinogradarska se površina povećava na 20 jutara a 1772. godine u vinogradima se završava izgradnja dvora i crkva sv. Trojstva u kojoj je Biskup Čolnić preko ljeta često boravio.  Godine 1768. godine vinograd u Trnavi davao je rod od 1466 akova vina ( 1 akov = 56 litara, u narodu 50 litara) ili 82096 litara vina.
Župu je u Trnavi utemeljio biskup Čolnić kad ju je izdvojio od Vrpoljačke župe. Župna crkva sagrađena je 1845. a obnovljena 1966. godine.
Početkom 19. st. u Trnavi ima i obrtnika ali oni su bili upravo oni obrti koji su opsluživali seljačko stanovništvo: 6 kovača, 1 kolar, 5 stolara, 1 tkalac, 1 čizmar i 4 lončara. Trnava se jače razvijala u drugoj polovici 19. st. za vrijeme biskupa J.J. Strossmayera. Tada je bila središte općina. Prvih godina stolovanja biskupa   Strossmayera vinogradi se unapređuju ali sa izgradnjom katedrale biskup zapostavlja vinograde.
1870. godine sagrađen je podrum sa 1600 hektolitara vina ali je nakon dvije godine izgorio. Iste je godine obnovljen.
Stanovništvo je pretežno hrvatsko iako kroz povijest je bilo pridolaženja novog stanovništva. U srednjem vijeku je to bilo iz obližnjih sela a u 18. st. imamo dolazak Ličana, Gorana i Dalmatinaca a u novijoj povijesti i s područja Bosne i Hercegovine.